Već nekoliko godina moj stari PC leži nepravomoćno i nepošteno osuđen u mračnoj šupi kraj odbačenih stvari. Kupnjom novoga računala ovaj, tada starac (po mišljenju „stručnjaka“) doživljava nepravednu sudbinu. Ipak, danas započinjem realizaciju još jednoga velikog projekta.
Ako ovako nastavim, proizvođači hardvera mogu slobodno zatvoriti svoje proizvodne pogone. A bogami i proizvođači komercijalnoga softvera; što se mene tiče, odavno su trebali bankrotirati.
Starčić čeka svoju reanimaciju
Čuvena rečenica moga prijatelja: „Reciklirati je fensi.“, iznova me inspirirala da učinim nešto ekološki prihvatljivo, ekonomski isplativo, a duševno neprocjenjivo. Istina, i naš mi je Drone stavio bubu u uho kada sam vidio slike njegove kante.
Moja originalna konfiguracija imala je 64 MB RAM-a. Dodao sam tada još 128 tako da sada ima ukupno 192. Sada nalazim još nekoliko keksa pa ću ga nadgraditi. Vjerojatno će to biti 2 X 256, ali prvo pričekajmo da ovaj stroj te kekse i prepozna.
Našlo se i viška starog RAM-a. Dobro će doći da malo poprave krvnu sliku vremešnom računalu.
Aplikacija se sama pokrenula. Isti onaj start-up kad pališ svoju pilu. Swich otvorenoga i slobodnoga sada je u položaju on i odlazim u šupu po davno zaboravljeno kućište ispunjeno nekim pločicama, ventilatorima i čudnim konektorima (komponente). Tu je još i onaj veliki ekran koji nalikuje staromu portabl televizoru (CRT monitor).
Nema puno toga unutra.
Ovaj mi put pomaže moja kći. Šapće mi stručne nazive: ulazne, izlazne i ulazno-izlazne jedinice. Ja bih to jednostavno nazvao: tipkovnicom, zvučnicima itd. Priznajem, naučio sam mnogo od mlađih i to je još jedan dokaz da ih treba slušati i imati puno povjerenje u njih. Da ne ponavljam onu: „Na mladima svijet ostaje.“
Svi kablovi su na broju i nema razloga da ga opet ne pokrenem. Ovaj će put to biti uz pomoć Linuxa i bit će mnogo ljepše od onoga što nije htio pokretati ni prije 5-6 godina. Danas ako mu spomenem nove prozore vjerojatno će odmah pasti u BSOD (čitaj: „poplavio koliko je mrtav“). Zato sam mu pripremio svježe pečeni Debian.
Ima jedna sitnica koja se u samom početku pokazala kao veoma bitna. Ona mala baterijica na matičnoj je uslijed višegodišnjega stajanja otkazala poslušnost. Napon iznosi 0,15 mV (nazivni je 3V). Dakle, ne da je prazna nego je skoro u minusu kao moj tekući račun. Tko bi rekao da taj mali gumb može toliko utjecati na cijeli PC uz cijeli pregršt skalamerije, pločica, žica i tko zna čega sve ne. Stručno otklanjam i taj problem. Mijenjam bateriju CR-2032 i ponovo palim pilu.
Stari stroj nije imao mrežnu karticu (samo modemski ulaz). Nekada smo se spajali telefonskom linijom (dail up). I to sam riješio uz pomoć ekipe iz hackLaba. Ugradili smo mrežnu karticu i uredno se spojili.
Fali mrežna kartica. Bez nje ništa od interneta! Na svu sreću, uz pomoć ekipe iz HackLaba i taj se problem riješio.
Nakon uspješnoga spajanja na mrežu i napajanje, oči su uprte u lansirnu rampu i počinje odbrojavanje. Za sada su svi osigurači na broju, a susjedi se još ne žale na nestanak struje u kvartu. Valjda sam sve dobro spojio. Lupam po tipkovnici, ništa se ne događa i vidim da ću morati počeprkati malo po postavkama BIOS-a da učitava s USB-a. Ništa od toga, ovaj stroj nema mogućnost bootanja s USB-a, pa ću morati ipak posegnuti za starim dobrim CD-om.
Moja vremenska kapsula opet krši sve znanstvene teoreme jer slikam ovaj stari stroj s fotićem koji tada nije postojao. Zamislite da na fotografiji iz prošloga tisućljeća ugledate pametni telefon!
Sada javlja Error SDD. Nalazimo stari disk i to rješavamo. Konačno započinjemo s instalacijom Debiana.
Sve zajedno trajalo je nekih 60 minuta. Zamjena tvrdoga diska, zamjena baterije na matičnoj, ugradnja mrežne kartice i instalacija Debiana. Tako to rade majstori.
Debian je osvanuo na starom CRT monitoru. Nije loše za računalo koje je godinama čamilo u šupi!
Pobijam tako još jednom tezu „stručnjaka“ da je moj PC odavno bio spreman za otpad. Takvi „majstori“ koji su mi to savjetovali, neka i dalje svake godine kupuju nove matične ploče, jača napajanja, veće diskove i monitore na dodir. Ja im nudim da ekološki i besplatno zbrinem njihove “stare” komponente i udahnem u njih novi život. Kasnije bih ta računala mogao i pokloniti onima koji nemaju mogućnosti nabaviti novo/novije računalo. Naime, solidno se može iskoristiti takav stroj za uobičajene radnje, iako su ga „stručnjaci“ otpisali.
Slijedi testiranje:
- žena karta belu sa svojom starom ekipom
- kći se na Facebooku bavi ozbiljnim poslom
- moja malenkost diže haubu i čisto iz znatiželje proučava novi stari pogonski motor i divi se čudima tehnologije
Eto, tako je još jedna igračka ušla u moj dom, a ja postajem još bogatiji u svom info-kraljevstvu.
P.S. Zahvaljujem ekipi koja je sudjelovala u realizaciji ovog projekta. Mnogo je privatnih poruka proteklo našim forumom dok ovo nismo dotjerali do kraja. Bez svih vas, ja ne bih nikada pokrenuo ovaj PC, a pogotovo instalirao nešto na njega. Posao sam priveo kraju zahvaljujući ekipi iz FixLaba i odmah nakon instalacije računalo je donirano u prave ruke.
